Malo dijete u dobi od godine i pol ulazi u fazu u kojoj prolazi kroz separaciju i počinje osviještavati sebe i time ujedno počinje izrazito govoriti NE i ljutiti se i to prolaze apsolutno sva djeca. Ne postoji dijete koje se nikada nije naljutilo. Dakle ta emocija nam je dana sa razlogom, nije loša, ružna, nepristojna i nešto što bi trebali zatomiti u sebe jer smo tada „loši“.
Ako to prolaze sva djeca – a znamo djeca su čisto svjetlo, čista radost, čista ljubav – kako onda, to može biti nešto „loše“.
E nije, nego smo tako kroz generacije odgajani, osim ovih sadašnjih mladih naraštaja gdje se roditelji educiraju i time su naučili da promjene pristup prema djeci i da im dozvoljavaju ljutnju – jer znaju da ako im suzbijaju emocije dolaziti će kasnije do potiskivanja, pa time posljedično ili do depresije ili do agresije. Sva sreća živimo u vremenu kada ima puno učitelja i dostupno je puno znanja iz raznih područja pa tako i roditeljstvo, duhovnost, osobni razvoj,…
Kada smo ljuti, ne znači da smo loši – to je samo emocija koja pokazuje da nas je nešto zasemetalo, da se sa nečim ne slažemo, da se možda osjećamo da nam je naneseno nešto što ne želimo, to je pokazatelj da trebamo reagirati.
E sada, reakcija burnog iskazivanja ljutnje je ono što ljude smeta jer ih boli i vrijeđa i zato se ljutnja ne smatra uredu, ali to je situacija kada ljutnja prelazi u agresiju.
Pa primjetite ima ljudi koji su stalno ljuti i stalno se svađaju, a ima i onih koji se vrlo rijetko svađaju i uvijek su mirni, takvi u jednom trenutku mogu grunuti i „poluditi“, reći svašta jer su pre dugo šutjeli i više to ne mogu podnijeti – to je kao ekspres lonac, kao priče iz Amerike – bio je miran, nisi znao da je tu, a evo čuda ubio je hrpu ljudi.
Jako je važno izraziti svoje emocije, one će nači načina da izađu van, to je sigurno.
Ljutnju mnogi u duhovnom svijetu ne smatraju prihvatljivom i zato također ju ljudi suzbijaju.
Često se u duhovnosti govori treba oprostiti. To je točno. Međutim da bi nekome oprostili trebamo si dozvoliti i izraziti ljutnju jer je ona sastavni dio nas i dok nije izbačena (na siguran način) teško da ćete moći oprostiti. Ukoliko imate ogorčenost na neku osobu, ljutnju, bijes, nezadovoljstvo, nepravda vam je nanesena – teško ćete to oprostiti. I moguće da ćete hodati okolo bjesni, ogovarati tu osobu, pričati drugima kako je vama teško, a sve zato jer se ne usudite reći toj osobi – kako ste se tada osjećali kada je rekla / napravila to i to i jer niste to izbacili van iz sebe. Ujedno, ne mora se uvijek reći točno toj osobi, čak je i bolje ne, jer je veliki dio ljutnje upravo odraz sputanosti iz djetinjstva.
Razlozi zašto se suzbija ljutnja + odgovori
- Strah me da ću time još više naljutiti drugu osobu – moguće, a možda i ne, zavisi iz koje pozicije sebe govoriš. Ako odgovoriš ljuto – da, naljutiti ćeš drugu osobu, ako govoriš u prihvaćanju druge osobe ali iz svoje snage – tada to ti neće biti bitno da li si ju naljutila ili nisi.
- Što ako poludim i izgubim kontrolu – ispasti ću da sam sumanuta – to znači da imaš puno potisnute ljutnje i bilo bi dobro da ju počneš izražavati (vidi dalje u tekstu kako)
- To nije duhovno, trebam samo prihvaćati, opraštati i otpuštati …. a joj pogreške, o tome u nastavku
Dakle nije duhovno naljutiti se?
Da li bi to značilo i da mala djeca od 2 godine kada se ljute nisu duhovna? Smiješno jel’ da 🙂
Ako imate na sebi osjećaj nepravde da vam je nanesena ili osjećaj krivnje – i vi inače napade od drugih strpate na sebe i pitate se čime sam to privukla ili što sam učinila da sam to izazvala – što mogu biti jako dobra pitanja, ali ako je došao osjećaj iznutra NE, ne želim, bol, tada nedjelovanje nije duhovno nego ne ljubav prema sebi. U tim trenucima je bitno izraziti sebe.
E sada ukoliko nisi mogla jer ti je bilo pre teško i progutala si to, mogu se pojaviti dvije emocije:
- Depresija, tuga – ja ne vrijedim, svi se uvijek deru na mene, ili
- Bijes. A pošto nije izbačen van – moguće je da ćeš povikati na svoje dijete ili partnera ili nekoga nevezanog za taj događaj
Ljutnja je pokazatelj da nešto ne želiš. Ujedno ljutnja je puno više frekvencijski od tuge ili krivnje i kao takva je puno bolja, jer te pokreće na akciju.
Promotrite malo – ljudi koji su ljuti, često znaju biti vrlo uspješni u poslu, dok ljudi koji su tužni, u krivnji i depresivniji – puno teže, njih obično drugi iskorištavju.
Zašto je to tako – pa ovako ljutnja je viša frekvencijski i može biti i gorivo i pokretač – iako ne onaj pokretač koji bi duhovno bio najbolji. Sjeti se situacija kada si bila ljuta, tada si imala snage i energije da bi mogla cijeli stan pospremiti u pola vremena od kojeg ti inače to treba. I da super je da tada to napraviš ili da odeš trčati ili bacati stvari koje ne koristiš (clutter cleaning).
Dakle ako si inače povučenija i progutaš sve napade od drugih u sebe i ne reagiraš – za tebe bi bilo dobro da ponekada kažeš „HEJ STOP!!!!“ NE SVIĐA MI SE TO. I ti ćeš se tada puno bolje osjećati. I za tebe tada još ne vrijede savjeti – ma pusti, zaboravi. Ti koja si i ovako i onako u osjećaju krivnje – ti baš moraš reagirati i za tebe je to prva stepenica puta ljubavi prema sebi. Jer za tebe savjeti ma pusti, zaboravi – jačaju podsvjesni program – da nisi vrijedna i da se tebi to uvijek događa i da ti nemaš snage – tebi ti savjeti neče pomoći, jer ti moraš podići svoju frekvenciju, a prva stepenica toga je upravo da se naljutiš. U većini slučajeva nema preskakanja, ide se korak po korak – dakle nakon tuge, krivnje, depresije, dolazi ljutnja, a tek onda oprost i ljubav i radost.
Duhovni savjeti – pusti, zaboravi – su mogući za tebe samo ako te stvarno više ne dira – ali ako te dira (smeta, boli ta situacija koja ti se dogodila) tada ima nešto u tebi što želi da riješiš to u sebi i tada nije poanta u stavljanju pod tepih i ma pusti, već je kod tebe bitno tada izbaciti ljutnju van i vidjeti od kuda dolazi gdje joj je korijen (ako znaš sama super, ako ne znaš terapeut ti u tome može pomoći).
Kada kažem ljutnja van – dakle to može biti na sljedeći način:
- Osobi reći : NE, DOSTA, STANI boli me zbog …… važno je ne koristiti riječi TI, dakle ne napadati osobu natrag;
- Istuci doma jastuke;
- Vrištati kada si sama u jastuk ili u autu;
- Ispisivati sve što ti je na umu – ali SVE, baš sve i poslije to spaliti – to je terapija pisanja u koji ti sebi dozvoljavaš da izraziš potpuno sebe – pri tome vidi da se slučajno ne sputavaš da samoj sebi ne dozvoliš da izraziš ljutnju; ili
- Odi trčati; ili
- Oribaj kupaonicu 🙂
Dakle izbaciti to van.
Vidi i vježbaj da li si dozvoljavaš izvrištati u jastuk, da li si dozvoliš istući jastuk kada si ljuta ili ti je to glupo.
Sjećam se kada je meni to prvi puta rekla moja terapeutica, to je bilo prije više od 10 godina. Rekla mi je da ona ima svoje posebno jesto u dvorištu gdje voli razbiti stvari kada je ljuta i da se onda osjeća dobro – naravno nitko pri tome nije povrijeđen (niti ona niti bilo tko drugi). I da je izražavanje ljutnje vrlo zdrav način života, naravno svi moraju biti sigurni u tom procesu. Znam da i tebi kao i meni onda to izgleda neobično.
A ja sam se par godina kasnije pitala (a ti nemoj par godina kasnije, već odmah) a da li je sa mnom sve ok obzirom da ne izražavam svoju ljutnju van jer mi je to glupo i tako izgledam čudno, a onda povičem na nekoga tko za to uopće nije kriv – dakle izbacim ju na krivu osobu ili padnem u depresiju jer se osjećam nemoćno.
Dakle, kratica ti je izbaci ljutnju u sigurnom prostoru svojeg doma – kada si sama – istuci jastuke, ili piši ili vrišti u jastuk, ili trči ili oribaj kupaonicu 🙂 ali nemoj ju potisnuti u sebe jer to nije duhovno – to je bullshit (smeće u prijevodu) koje onda nanosiš sebi.
I Sonia Choquette je napisala u svojoj knjizi koliko je imala ljutnje u sebi kada su joj tata i brat umrli i kada se rastala – da li zato nije duhovna osoba?
Nemoj se truditi biti netko tko se smatra „poželjnim“, budi svoja, a dok izrastaš u leptira uči kako sa svojim emocijama, da pri tome izraziš sebe i ne povrijeđuješ druge a naravno niti sebe.
Ako ti je potrebna pomoć da izraziš sebe, da budeš svoja i da se osjećaš dobro sama sa sobom i sa svojim postupcima, slobodno se javi i rado ću ti u tome pomoći da izraziš sebe i budeš ono što trebaš biti, a ne ono što je prihvatljivo.
Javi se za polusatni besplatni uvodni termin na nikolina@sretanzivot.hr za razgovor putem telefona ili skypa.
Više o programu Samopouzdana i snažna nova JA pogledati OVDJE.
Radi se o individualnim 1 na 1 intuitivnim savjetovanjima.
Biti svoja je put sreće i uzmi si to.
Od srca ♥,
Nikolina
POŠALJI UPIT ZA
BESPLATNI UVODNI TERMIN
Hvala? draga Nikolina!
Draga divna Marina,
drago mi je da ti je korisno 🙂