Svima nam se dogodi da ne znamo što dalje, na koje načine. Čini nam se kao da smo sve isprobali ali i dalje je sve isto i to nam daje osjećaj kao hrčku u kotaču – mi jurimo i jurimo i mislimo da nešto radimo a ustvari se ništa ne mijenja.
Vrlo vjerojatno je došlo vrijeme da jednostavno stanemo. To može značiti sljedeće da se ogledamo oko sebe i vidimo što mogu napraviti drugačije ili što mi je pred nosom a da to ne vidim ili da jednostavno prestanemo razmišljati i što je moguće budemo više u tišini i tražimo pomoć od Viših izvora (Boga, Svemira, Univerzalne energije – kako god vam je drago i blisko). Zanimljivo je da će puno nas reći „pa tražim pomoć ali ona ne dolazi“, e tu stupa na snagu naše povjerenje i neuplitanje. Mi na zapadu smo više racionalni i odgovore tražimo promišljajući, međutim upravo to dovodi do osjećaja nema izlaza, jer racionalno nešto stvarno i izgleda kao da nema izlaza – upravo tu stupa na snagu intuicija i povjerenje u Više izvore – jer čuda se svaki dan događaju i sve je moguće. Osobno sam se puno puta uvjerila u to i sama za sebe kažem da previše razmišljam i da me to dovodi do ludila i da je obična glupost razmišljajući doći do rješenja. I kada god se osjećam da želim odgovor i da ga stvarno želim – tada idem u tišinu, meditaciju ili u šetnju i puštam da mi dođe što mi treba doći.
Putem sam naučila da i to nije dovoljno, jer je potrebno to što osjetimo kao osjećaj, ili moment „a ha“ ili kao neki bljesak tada uzeti to ozbiljno u obzir i provesti to. Jer znakovi koje dobivamo dolaze vrlo suptilno kako blagi povjetarac. To je vrlo važno za znati, što znači čim prvi puta dobijete taj nježan bljesak ideje ili vidite nekakav plakat i mislite si ovo je baš za mene ili dobijemo neki osjećaj ili slično odmah to recite na glas i zapišite i budite odlučni da ćete to provesti – jer vjerujte odmah iza toga će se pojaviti um sa svojim – ma što ti pada na pamet, pa to nema smisla, to je opasno, ma ja to ne mogu, to ….. bla bla bla.
Baš nedavno sam otkrila koji je za mene prijedlog kada čujem te svoje sabotere i „veleumne, pametne“ – da da baš, glasove kako pobijaju moju intuiciju i dolaze sa hiljadu strana : ali , ali , ali , što ako, joj, ma znaš, ma ne .. i tako u nedogled onda je moj način u tome da kažem DOSTA ne želim vam davati pažnju i „hraniti“ tu zbunjenost, jednostavno budem ODLUČNA da provodim samo ono što sam primila kao poklon u obliku znaka, osjećaja, ideje, ….
Ujedno vodstvo nam se ne može javiti dok mi skroz ne otpustimo kontrolu i kažemo da se predajemo i stvarno to mislimo. Tek tada ćemo primiti pomoć a i onda će ona biti nježna i blaga – i na nama je da imamo otvorene oči, pozorno slušamo, da imamo otvoreno srce, vjeru da će doći i da budemo što više u tišini i važno da to na kraju i provedemo.
Samo za primjer – ako nam istovremeno govore dvije ili tri osobe različite stvari i još se čujete TV u pozadini, da li ćemo biti u mogućnosti čuti sve? Naravno da ne. E pa tako ne čujemo niti vodstvo niti intuiciju od svih tih silnih misli. Tako da bi čuli svoju intuiciju i vodstvo svojeg višeg Ja oslobodite prostor za to – budite u tišini barem 10 minuta svaki dan i samo imajte misao koju ponavljajte – mir, mir, mir, mir ili neka druga riječ koju smatrate da vam je potrebna u ovom trenutku možda „vjera i povjerenje“.
Želim vam uspješno podešavanje za primanje vodstva i nastavno život u skladu sa svojom autentičnom prirodom.
Ukoliko vam je potrebna pomoć i željeli bi znati i doživjeti tko stvarno jeste u svojoj biti. Tada vam intuitivno čitanje može pomoći. Za više informacija o intuitivnom čitanju vidi OVDJE.
Od srca,
Nikolina
ps – riješite se svojeg kotača u kojem stalno trčite i koji vas ograničava 🙂
