Iskrenost prema sebi je najveći iscjeljitelj. Ponekad boli, ali to boli samo naš ego, istina oslobađa.
Kada volimo sebe, to nam je jednostavno normalno, to je naša normala i svoje uspjehe volimo djeliti sa drugima.
Kada smo bili djeca, bilo nam je potrebno da nas se vidi i stalno smo govorili “vidi me…. Vidi kako hodam…. skačem…. pišem…. crtam… plivam… plešem….” i tada se nisamo “hvalili” rečenicama “ja ti ne znam… ja sam tako glupa…. tako sam.. loša…”
Što je tu pošlo krivo?
O ovoj temi su napisane brojene knjige, rade se predavanja, radionice, postoje i studiji koji traju po 4-5 godina samo na tu temu, to govori o tome koliko je ta tema duboka i važna. Korjeni sežu u djetinjstvu kada nismo bili viđeni, kada smo na kraju prihvatili da smo “loši”.
Da bi bili sretni, to je potrebno ispraviti.
Kako?
Jedan od načina je da budete svjesni svojih postignuća, volite ih, pišite ih svaki dan.
Slavite sebe! Jer ako nećete vi, tko će? A kada to naučimo, onda će nas i drugi slaviti, zanimljivo ali tada nam to neće biti važno 🙂 jer ćemo znati da smo super bez obzira što drugi o nama misle.
Da li slavite sebe?
Nisu nas tome baš učili, jel’ da? Kada se netko hvali – odmah imamo ružno mišljenje o njemu. A kada smo ponosni na sebe to ne iznosimo u javnosti, a niti pred prijateljima ili ako nešto lijepo kažemo o sebi onda to odmah umanjimo ili se ispričamo za to rečenicama “…. ovo sam rekla samo za primjer ” ili rečenicama “nije da se hvalim, ali….” Zanimljivo jel da 🙂 sve samo da ne bi ispali samodopadni – jer to je loše.
Pa je ljepše biti u koži “jadna ja”, nitko me ne razumije. Tu dobivamo samilost i onda nas to hrani jer tada mislimo da nismo loši, nego nemamo sreće i baš nama je teško.
Istina je obrnuta – treba slaviti sebe!! To ne znači da svima koje znamo trebamo pričati kako smo super, nego da sebi budemo super i kada dobijemo poriv reći drugima kako nismo – pitati se zašto se tako osjećamo – korjen je uvijek u djetinjstvu 🙂
Niti očekujte od drugih da budu ono što vi želite da budu, niti nemojte očekivati od drugih da im se svidite da dobijete odobrenje da vrijedite.
Jedinstveni smo baš takvi kakvi jesmo i baš takvi smo potrebni svijetu, nema niti jedne druge osobe kao što si ti, i tvoje je da budeš baš to i da uživaš u tome.
Osjećaj kako je lijepo biti ti.
Osjećaj svoju kožu.
Osjećaj svoje tijelo – svoje noge, ruke, trup, leđa,… osjećaj kako je divno imati tijelo.
Osjećaj kako je blaženo osjećati, doživljavati, mirisati, okusiti, vidjeti, čuti
Savršeni ste baš takvi kakvi jeste 🙂
Sa ljubavlju,
Nikolina
ps – da li ste ikada vidjeli mačku koja ne voli sebe 🙂
Pa zašto bi onda mi bili drugačiji 🙂
Članka je objavljen na Atma.hr http://atma.hr/volim-sebe/