Imala sam u subotu radionicu “Upoznaj svojeg anđela” i bilo mi je predivno 🙂 Bilo je interaktivno, toplo, nježno i zabavno.
Takvi su i anđeli – sudjeluju sa nama – ne rješavaju stvari umjesto nas, nego su podrška i pomoć, topli su, nježni i vrlo su zabavni.
Slušala sam i neki dan Sabrinu Tully Choquette (moju mentoricu) na Hay House summitu i podsjetila me je na nešto tako važno što želim podjeliti sa tobom, a to je sljedeće: kada živimo intuitivno ne znači da nećemo imati životne izazove i da ćemo ih time prevazići, već da ćemo ih lakše i uz pomoć prevazići.
Potpuno se slažem sa njom. Imam izuzetno jaku intuiciju, ogromnu podršku iz duhovnog svijeta, jaku komunikaciju sa anđelima i svojim duhovnim vodićima i sa svojom mamom koja više nije tu, međutim i dalje imam izazove, imam naizgleda “negativna” iznenađenja za koje se nisam nadala i lekcije i uvijek nove nivoe učenja duše. Ponekada se iznenadim i pomislim…pa što to već nisam riješila…ali ne sada je iz dubljeg nivoa. I u svim tim lekcijama, novim izazovima puno mi pomažu svi alati koje sam na raznim radionicama naučila i od raznih učitelja. A za sve te radionice i učitelje na kojima sam bila, intuitivno sam osjetila pozivnicu, bila je vođena pozivnica iz duhovnog svijeta – odi tamo, idi k njoj / njemu. Ono što sigurno znam, da danas ne bi bila gdje jesam da sam samo knjige čitala i mislila “sve mogu sama, sve ću riješiti sama”, jer nismo otoci i trebamo druge – ne da bi bili ovisni o njima, nego da bi se sa njima nadopunjavali i učili sa njima i od njih i onda išli dalje, a sa nekima ostali u dubljim dužim odnosima ili životnim. Također danas moji anđeli, moji duhovni vodići, i moja intuicija pomažu mi da brže i učinkovitije “učim”, rastem i budem od pomoći i koristi drugima i šapuću mi sve moje tekstove koje pišem 🙂
Mislim da sam to već jednom pričala, ali važno je i opet želim ponoviti – nije točno da sretni ljudi nemaju izazove i lekcije za naučiti, o da imaju. Sve sretne ljude koje znam imaju svoje izazove, svoje lekcije i svoja učenja.
Sreća nije kada se udamo/oženimo, rastanemo, imamo djecu, djeca odrastu, diplomiramo, budemo bogati,…. za ovaj dio si sigurno već čula, međutim ima još jedan jako važan dio … sreća nije niti kada “sve riješimo”, pa idemo na radionice, osobne razvoje da “sve riješimo” jer ono što ja vidim kao istinu – nikada nećemo sve riješiti.
I što to znači “sve” riješimo?
Mi smo došli na zemlju da volimo, budemo voljeni, i da rastemo kao duša – a da bi rasli kao duša – imamo izazove, nove nivoe i došli smo da budemo sretni i da uživamo u životu a ne da bi se mučili.
Nismo na ovom svijetu da bi bili kažnjeni, nego da bi napravili najbolje od onoga što imamo sada.
Možda je bolje pitanje: što za mene znači “sve riješiti”.
Jer ako i poznati terapeuti kažu da idu svojem terapeutu, što to znači – da li su oni koji uče druge sve riješili? Nisu, jer zašto bi inače nekom išli. Od svojih terapeuta dobivaju podršku, širu sliku sebe jer je ponekada teško vidjeti sam sebe. Sonia Choquette je svjetski poznata duhovna učiteljica i autorica i život joj je potpuno promjenio tijek i na neki način ona kaže da se je raspala paradigma koju je poznavala do tada i to u njezinim kasnim 50-tima. Ja zato tako jako i volim Soniu – jer je autentična, iskrena, ne laže i ne glumi da je netko što bi ljudi voljeli da je, nego je ono što je. Dakle, nitko nije oslobođen novih učenja, pa niti veliki duhovni učitelji. Vjerovanje da duhovni učitelji i terapeuti trebaju biti “savršeni” je meni potpuni bullshit. Svi smo mi ljudi – samo netko ima dar biti odvjetnik, netko građevinar, netko odgojitelj u vrtiću, … a netko duhovni učitelj. Gdje je ta luda ideja da duhovni učitelj i terapeut ne smije imati mane. Baš se pitam od kuda je ta ideja došla?? Puno učitelja i terapeuta skriva svoje mane i svoje slabosti i voli se pokazivati “savršenima” da ne bi ispali malima u očima drugima – hallo – svi smo mi ljudi, samo svatko ima svoje talent i treba ih dati svijetu a da se pri tome ne boji da treba biti “savršen”. Budi najbolja što možeš, voli se takva kakav jesi, prihvati svoje mane i koliko ti je u mogućnosti ih mjenjaj – ali ih prvo prihvati i oprosti sebi, naravno nema nikakvog smisla upirati prste u druge i reći – ti si mi kriv za to. Ako i je osoba učinila nešto “loše”, promjeni na sebi što možeš i ne očekuj da drugi radi ono što želiš za sebe. Naglasak ne očekuj.
Što se tiče “rada na sebi”, osobno nisam stava da svi trebamo po nečemu kopati, jer bi to “bilo” korisno. Išla sam na takav tip rada na sebi i bilo je vrlo korisnih segmenata, međutim neki od tih pristupa su me kršili i rušili još i više. Iako sam vrlo uporna osoba i idem uvijek do kraja, u jednom takvom tipu rada sam osjetila – odlučujem da ne želim proći sav ciklus radionica, jer osjećam tako. Tu sam osjetila dosta, ovo više nije za mene i samo mi stvara loše – ma što god učitelj o tome mislio, da se treba jačati i njegova percpecija je bila da odustajem i da sam odustala i da je taj njegov pristup jedini ispravan način rada za “iscjeljenje”…. moj sustav je govorio dosta, to je samo njegovo mišljenje i govori ga u dobroj namjeri – ali to nije bila moja istina. Danas sam jako ponosna na sebe na to, da sam znala osjetiti u sebi svoje tijelo i svoju intuiciju i osjetiti do koje granice je meni nešto korisno i dobro za mene, a ne kada drugi misli što je to što meni treba.
Moj stav danas je treba slušati sebe, a ne druge – da ako osjećaš da je ono što tebi treba – da kopaš po sebi po svojem djetinjstvu onda to i napraviš, bez obzira što drugi o tome misle, također ako osjećaš da ti ne treba da ideš u rudnik trauma iz djetinjstva, već da je tvoj puta da dižeš sebi vibraciju i ideš na jednostavne lagane radionice, onda je to za tebe bez obzira što hrpa terapeuta govori o tome.
Iz iskustva rada sa klijentima vidim da smo svi različiti i nije za sve propisan isti pristup, zato i ima toliko različitih terapeuta, savjetnika, coacheva, iscjeljitelja. Sva sreća, jer koliko nas je različitih i potrebni su nam različiti pristupi i različite energije ljudi. Kada ti netko nekoga savjetuje, osjeti u svojem tijelu da li je to za tebe ili nije. I sama vidim da je nekim mojim klijentima potreban duboki rad na micanju trauma iz djetinjstva i uputim ih tada ne nekoga, nekome drugome je potrebna tjelesna terapija u vidu plesa, nekome je potrebno osvjestiti svoje potencijale a ne stalno biti u traumi i za nju/njega je kontraproduktivno da stalno kopa po svojim ranama – nikad kraja mojoj traumi si misle. Naravno uvijek kažem, osjeti u sebi u svojem tijelu da li ti navedena sugestija koju ti netko predlaže vibracijski u skladu sa tobom sada ili nije.
Moj pristup u radu sa klijentima i moj cilj je osnažiti klijenticu da ona ima svoje odgovore u sebi, da ih zna čuti i slušati i djelovati po tome.
Treba znati kako slušati sebe – mislim da je to prva vrlo važna lekcija koju treba naučiti.
Ljudi stalno govore – slušaj sebe, budi svoja…i to je točno…. ali što ako ne znaš KAKO… što ako ti je um toliko jak da te stalno odvlači na svoju stranu i tobom vladaju misli tvojih roditelja ili misli okoline ili tvojeg ega,… i nikako da se uskladiš sa svojom intuicijom i svojim unutarnjim vodstvom???
Nauči prvo i osnovno spojiti se sa svojim srcem, sa svojom intuiciom i nauči slušati što je to što je za tebe dobro duboko iz područja svojeg tijela, a ne iz područje svojem uma ili još gore uma drugih ljudi ili iz straha.
Kako?
To je pravo pitanje.
To je ogromna tema za sebe i potrebno je vrijeme za to.
Jedna od vježbi koju sam već više puta rekla je
- slušaj i POSLUŠAJ svoje tijelo
Zvuči jednostavno i ništa posebno – ali tako je moćno i opet veliki broj ljudi to ne radi. Povezujući se sa svojim tijelom, poćeti ćeš više obraćati pažnju na suptilnu energiju.
Što mislim pod time – to sam pisala u prošlom blogu Slušaj svoje tijelo vidi OVDJE
Ujedno sam kroz rad na sebi i sa svojim klijentima osjetila još jednu vrlo važnu komponentu koju često moja draga kolegica Kristina Ercegović govori “Manje je više” i to je točno – ne treba ti 100 savjeta. Čak tih 100 će ti napraviti overload – preplavljenost, i nećeš na kraju napraviti ništa, jer ćeš imati osjećaj – previše mi je.
Napravi jednu stvar.
I eto za alternativu dati ću ti još jedan primjer kako možeš više osjećati svoj unutarnji prostor i povezati se sa sobom – da svoje odluke donosiš iznutra.
Osjeti kakav ti je osjećaj kako ti tijelo vibrira – da li se širi, da li je mirno, toplo – pogotovo obrati pažnju da li je mirno – to je odgovor DA, to je tjelesni DA. Dok ukoliko ti se tijelo kontrahira, stišće, stvara ti se nelagodu onda je odgovor NE.
To je svakako alat koji ja uvijek koristim.
Ujedno, preoporuka ne govori svoj odgovor odmah, nego reci …možda …moram provjeriti, vidjeti ću, javim ti… i onda si daj vremena i osjeti. Ako ti se dogodi da si rekla DA, a kasnije osjetiš NE, … nije smak svijeta… obrati se osobi i reci … ipak je NE, nije osobno tako osjećam… naravno tu vidi da li se bojiš reći NE.. e to je tema za drugi blog.
Nije sve za svakoga i ti jedina u sebi najbolje znaš što je za tebe najbolje.
I ono što sam već jednom rekla – i sretni ljudi imaju izazove ali na njih ne gledaju kao na smak svijeta, nego kao na izazov i misle si “svaki problem ima rješenje i ja ga mogu riješiti” a i ujedno oni uvijek slušaju sebe i svoju intuiciju. Puno bolja opcija djelovanja – zar ne 😉
****
Ukoliko ti vibrira da ti treba podrška i pomoć kako da slušaš sebe, kako da voliš sebe iznutra, kako da budeš povezana sa svojom intuicijom, kako da donosiš odluke iz srca a ne iz glave tipa “ovo bi bilo dobro” i želiš raditi na sebi i uložiti u sebe, slobodno se javi za besplatni uvodni termin. U našem uvodnom terminu bi vidjele da li smo dobar klik jedna za drugu. Razgovor je putem skypa ili telefona i traje cca 30 minuta i to je razgovor nije savjetovanje.
Od srca,
Nikolina
UPIT ZA BESPLATNI UVODNI TERMIN ZA
INTUITIVNA SAVJETOVANJA