Vjerovali ili ne – režući rotkvicu jedna kriška je bila ova sa slike 
Koja je to igra, ha? Život je fantastičan ako ga gledamo drugačijim očima.
Naime, danas dok sam radila ručak nisam bila dobre volje i nekako sam bila i ljuta i umorna istovremeno. I znam da nije dobro sa tom energijom raditi ručak, međutim ja prihvaćam sve svoje emocije, pa tako i to i znam da su tu sa razlogom koji treba riješiti a ne ignorirati ili potiskivati. I tako sam se u tom pripremanju hrane ugrizla i za usnicu – i onda sam dobila i fizički dokaz svojeg unutarnjeg stanja – ljuta si na sebe. Rekoh sebi dobro i dalje nastavim djelovati u toj frekvenciji i bila sam vrlo ozbiljna do trenutka kada sam režući rotkvicu vidjela ovu krišku koja je na slici – reko ovo je stvarno svemirski humor ha, ha – očito tako izgledam i sada mi anđeli veselja šalju sliku mene, bila sam oduševljena i kao da su mi rekli „život ne mora biti tako ozbiljan i ne mora se sve uvijek rješavati“ Zar to nije super, još kao da sam ih i čula kako se smiju – hi, hi, hi
Moja poanta je da nam Svemir, Bog, anđeli, duhovni vodiči a i naši najdraži koji više nisu tu stalno šalju poruke, a mi ih često ignoriramo jer život smatramo tako ozbiljnima i stalno nešto mislimo u tim svojim glavama i planiramo (ručak, večeru, aktivnosti za sutra, prekosutra, i tako u nedogled) ili smo u prošlosti ili slažemo križaljke, šta bi bilo da je bilo,… ali najmanje smo u sadašnjosti.
Ta rotkvica me je podsjetila na druge poruke koje ja stalno dobivam i kako smo svi mi povezani sa Bogom, Univerzumom – kako god vama paše da to zovete.
U trenutku kada sam počela otvarati svoje srce dubokim radom na sebi – na plaži mi se ukazao kamen u obliku srca malo nakrhnutog – baš je bio odraz mene tada – i dan danas imam taj kamen. Pa kada sam željela otići na jedno mjesto, primijetila sam na stupu od javne rasvjete informacije o putovanju baš za to mjesto po nevjerojatno jeftinoj cijeni, … iiiii imam ja toga jako puno ali nisam ja ništa posebno, to ima svatko od nas – sigurna sam da svatko od vas ima barem jednu takvu priču ako ne i 100 ili 1000.
Moja je poruka u tome da budimo otvoreni za poruke jer one su stalno tu da nam pomognu, vrate nas k nama samima i da …. život stvarno nije tako strašan kako ga naš um doživljava 