Često me ljudi pitaju kako znam da je nešto intuicija?

Danas neću pričati o tome… danas ću spominjati jednu “naprednu” verziju intuicije.

Međutim samo za podsjetnik, rekla bih da je intuicija – osjećaj. A djelovanje po intuiciji je stvar povjerenja u sebe, povjerenja u svemir, prepuštanje, tok, slušanje i onda krucijalno –  djelovanje po tom osjećaju.

Dobivam poriv da ti kažem jedan dodatak na intuitivni impuls.

Ponekada djelujem obrnuto, pa ću tako i danas. Dakle neću govoriti kako razlikovati intuiciju od uma, neću govoriti kako da ju prepoznaš, nego ću ovaj puta pričati o jednoj kako ja to zovem “naprednoj” verziji intuicije.
Dakle ovako, ukoliko već slušaš svoju intuiciju i djeluješ po njoj, onda ti se nastavni tekst može svidjeti.  Jer ti si tada ipak napredna u korištenju svoje intuicije.
Ovako… intuicija te navodi da učiniš / kažeš nešto, i ti kreneš u tom smjeru …. sve ide u tom smjeru i bang odjednom neki čudan osjećaj … potrebno ja napraviti ipak drugačije od prvobitnog osjećaja. 

I to je moguće, i tada ne prosuđuj, nego djeluj drugačije – dakle iako ti je intuicija rekla jedno, a naknadno te intuicija navodi na nešto drugo – poslušaj i djeluj drugačije. 

Mene je to na početku znalo zbunjivati, pa zar to nije da su se sada uključili parametri uma, prosuđivanja, straha i da taj impuls dolazi zbog svih tih segmenata zajedno.

Ali nije.

Poruka – ne pokušavaj dokučiti, kako to da se je nešto promijenilo, da li je to istina, kako je moguće da me intuicija navodi na jedno, pa onda na drugo….

Tvoj najvažniji zadatak je da
1. ti znaš kako se tebi intuicija javlja – koji su načini kako ona tebi dolazi
2. ti već od prije slušaš svoju intuiciju i djeluješ po njoj

Dakle osjećaj i sama napravi razliku da li je intuicija ili um i ako je intutivni impuls – djeluj.

Takav primjer je imala Sonia Choquette, i navela ga je u jednoj svojoj knjizi (ne sjećam se točno kojoj) – prije puno godina jedan njen događaj – dakle ovako, sve je navodilo da kupi jednu kuću .. ona i njen suprug i kada je došlo vrijeme potpisivanja ugovora ona je osjetila NE.. ne kupuj… bilo je čudno, niti sama nije znala zašto je to tako, ali je uvijek vjerovala svojoj intuiciji i nisu kupili tu kuću.
Par mjeseci kasnije (ili više), ta, točno ta kuća, je poplavila zbog nekih velikih kiša.

Dakle, ona to umom nije mogla znati – mogla je samo vjerovati intuiciji i napraviti po tom osjećaju i tako je i napravila.

Mogu se tu sada kreirati razne ideje zašto je prvobitno bila vođena na tu kuću – možda iz razlog bio da bude dosljedna svojoj intuiciji, možda i iz razloga da zna kakvu kuću želi (jer ta je imala sve parametre koje ona želi), a možda su razlozi nešto drugo …. to samo Sonia zna, ali ono što je bitno je da je ona vjerovala svojoj intuiciji i nije ju dovodila u pitanje.

Čim počneš previše mozgati sa pitanjem “zašto” – to je pitanje uma koji nema povjerenja.

Možeš pitati i veseliti se odgovoru, ali nemoj zapeti na pitanju i ne micati se dok ne dobiješ odgovor. Radije reci …ok, sada ne znam zašto je tako, odgovor će doći kada budem spreman ili ako mi je uopće potrebno da znam razlog.
To je prepuštanje i vjerovanje svojoj intuiciji.

Nešto me navodi da te podsjetim na ovo igru života.

Ukoliko ti je ovo previše apstraktno, onda samo uzmi sljedeće –
uvijek slušaj i djeluj po intuitivnom osjećaju (kod mene je to širenje u srcu), vjeruj mu i djeluj tako. Dakle, ukoliko te intuicija navodi na ipak učiniš nešto drugačije od prethodnog “vodstva” – probaj se ne ljuti na svoju intuiciju i učini drugačije  😉

Od srca,

Nikolina